Pikavac

Vetar. Senke prolaznika. Pogled joj se gubi u daljini. Taman lik prepliće se sa povijenim granama drveća. Nastavlja da hoda. Dim cigarete leluja pored nje. Da li je se ponekad seti? Da li je traži u drugim ljudima? Među drvećem? U tami? Ili samo ona traži njega? Da li vidi njen lik kada zatvori oči? Nešto je steže u grudima. Ne, to nije tuga. To su bol i praznina, koji je svakog dana razaraju sve više. Dolazi do zgrade. Ulazi u lift. Krov. Seda na ivicu. Grad. Grad kojim šeta hiljde ljudi, a ona se i dalje oseća usamljeno.  Baca cigaru. Gleda je kako pada. I dalje je boli. Sledećeg dana, došao je, ali je ispred zgrade našao samo pikavac. Među njenim prstima.